S obzirom da sam rođeni sikirevčanin i povijesničar prvo bih htio podijeliti neka svoja razmišljanja upravo o svome selu…ne kažem da će to zanimati svakoga ali volio bih čuti mišljenje upravo sikirevčana jer tekst koji slijedi je nastao temeljeći se prvenstveno na usmenoj predaji te nekim izvorima.
Tko su šokci?
Značenje imena ‘ŠOKAC’ ne zna se točno…možda bi se tom tematikom trebali pozabaviti jezikoslovci tražeći korijen te riječi u nekom od prastarih jezika(npr.praindoeuropskom). No pitanje odakle su šokci? E tu bi se dalo puno toga reći!
Uvriježeno je (i donekle opravdano) mišljenje kako su Šokci starosjedioci u Slavoniji. Kako su od pamtivjeka ili barem od doseljenja Hrvata naselili tlo slavonske ravni. Međutim istina je kudikamo drugačija. Istina je da su ‘pravi šokci’ (ili veći dio njih) zapravo danas građani Europske Unije. Naime to su Gradišćanski Hrvati, hrvatske zajednice po Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj, ili su njihovi potomci već poodavno asimilirani u te novopridošle krajeve te i ne znaju ništa o svojoj pradomovini!
Sad će neki reći ma o čemu ovaj priča?
Dakle pričam o tome kako je starosjedilačko stanovništvo Slavonije (prvi šokci) stradalo u turskim prodiranjima ili je izbjeglo diljem tada kršćanske Europe! Ispred Turaka u Slavoniju su nadirale izbjeglice sa balkanskog poluotoka – ponajviše Bosne koja je najbliža. Dolazi do ‘miješanja’ strarosjedilačkog stanovništva i pridošlica. Kakvo je stanje bilo za vrijeme Turaka ne može se sa sigurnošću reći- nešto malo izvješća nam stiže iz deftera(turskih isprava) u kojima se spominje brojčana struktura stanovništva Slavonije.
Osim deftera tu imamo i biskupska izvješća prigodom kanonskih vizitacija kada su vršene krizme. Iz tih rijetkih izvora isčitajemo da je Slavonija ”pusta zemlja”. Zemlja je zapuštena a stanovništvo je rijetko. Sa Turcima u Slavoniju je stigao i određeni broj ”Vlaha” pravoslavne vjere koji su se stavili u službu Turcima kao graničari te kao njihova izvidnica. Ipak najviše ovih Vlaha naselio se u području oko Križevaca(gdje i danas imaju svoju eparhiju ali priznaju rimskog Papu) na Kordunu, Lici, Krbavi…gdje je hrvatsko stanovništvo gotovo istijebljeno u sukobima sa Turcima.Ovi Vlasi će se isto tako staviti u službu Austrije nakon turskog sloma.
Iz ovih Vlaha nastaje srpski etnos u Hrvatskoj(ponajviše zahvaljujući agitaciji Srpske pravoslavnoe crkve u 19. stoljeću). Moram napomenuti kako su Vlasi od svoga dolaska u ove krajeve uživali povlašteni položaj…imali su posebne zakonike i u Turskoj i u Austijskoj carevini …nisu se puno htjeli miješati sa katolicima a bavili su se prvenstveno stočarstvom,
trgovinom i sl.Nakon oslobođenja od Turaka još je nešto stanovništva iz Bosne prebjeglo u Slavoniju tražeći bolji život u kršćanskom svijetu. Dakle današnji Šokci svoje bi pretke trebali tražiti ponajviše u toj heterogenoj grupi koja je imala jednu veliku zajedničku stranu- bili su katolici koji su imali istu opasnost-Turke!
Da je to tako (barem u mojim Sikirevcima) govori i činjenica da se sikirevčani nazivaju KOMARIMA- ne komarcima kako se to interpretira u današnje vrijeme! A komarima se zovu zbog toga što su preci današnjih sikirevačkih šokaca doselili sa brda KOMAREVA iz okolice Bugojna u Bih!
Ovu teoriju koju iznosim čuo sam od starih didova iz svog sela- dakle ostala je živa ta stara priča o porijeklu sikirevačkih rodova u usmenoj tradiciji koja se prenosila sa koljena na koljeno!
Još jedna zanimljivost koja se proteže iz tog podosta neistraženog dijela povijesti pa sve do današnjih dana, jest i činjenica kako svaki sikirevački rod ima neko svoje ‘seosko ime’ tj. nadimak. Krlavini(veliki i mali), Stojanovi, Matokovi….svako od ovih nadimaka svjedoči o imenu poglavara roda (Karlo,Stojan,Matko..) koji je osnovao svoju obitelj…
A sada neke zanimljive crtice o povijesti Sikirevaca i okolice a mislim da će zanimati sikirevčane.
O povijesti Sikirevaca se ne zna puno- najviše činjenica se nalazi u starim crkvenim knjigama(ako nisu uništene) te u starim turskim defterima u kojima se Sikirevci samo spominju(po prvi puta!).O Sikirevcima prije Turaka nema ni traga ni glasa tako se misli da su Sikirevci nastali u tursko vrijeme na zgarištima dvaju(možda i više) naselja-Rastića i Liskovac. Ovaj potonji se nalazio na području današnjeg Gradca(prastaro groblje sikirevčana,beravčana i gundičana-koje je danas oranica ali ima spomen križ). Za naselje Rastić se zna da je postojalo ali o lokalitetu ništa- tako da neki tvrde da su Sikirevci prije Turaka nosili upravo to ime!
Postoji još jedna zanimljivost vezana uz samo selo- naime ono se nije nalazilo tamo gdje se nalazi danas! Po priči starih didova ono je bilo nešto sjevernije od današnjeg!(Rastić možda?)
Postoji rudina koja se zove SELIŠTE a koja se nalazi iznad auto ceste u pravcu Babine Grede. Danas je to zemlja ‘Jasinja’. Prije nacionalizacije zemlje 45′-47′ tu su bili sikirevački ‘stanovi’ ponajprije roda Lučića(Katičini). Taj dio zemlje je na ‘gredi’ tj. nešto je veće nadmorske visine tako da je u vrijeme povodnja bilo relativno sigurno. Moramo imati na umu da je do izgradnje nasipa(za vrijeme Marije Terezije-18.stolj) Sava redovito plavila – u proljeće i u jesen tako da obradivih površina i nije bilo baš dovoljno. Prevladavale su livade za košnju ali ne i oranice.
Crkva je oduvijek bila na ovom mjestu- nešto malo je ‘pomicana’ do ‘Živić sokaka'(100-ak metara) ali današnja je izgrađena(1848-59) na ‘izvornom’ mjestu jer postoje zapisi o pronalasku ljudskih kostiju prilikom kopanja temelja današnje crkve- naime u srednjem je vijeku groblje gotovo u pravilu uvijek bilo uz crkve.
Još neke zanimljive crtice iz povijesti….
Na još uvijek neistraženom lokalitetu nalazio se stari rimski grad(utvrda) KOSTROMAN. Postoji rudina sa tim imenom na tromeđi Sikirevaca, Kruševice i Babine Grede. Postoji i narodna predaja da je taj grad ‘potonuo’ zbog vila. Da je ‘potonuo’ donekle i ima smisla jer je taj dio sve donedavno cijele godine bio pod vodom- bio je močvaran i neobradiv.(možda je imao i opkop oko zidina?) Stari ljudi govore da ima i živog blata. U starim zemljovidima ga nisam pronašao kao ni u nekim starim izvorima(postoje samo indicije gdje bi se mogao nalaziti). Neki tvrde da je selo Kruševica nastalo upravo oko te utvrde.
Ali postoji u izvorima zato rimska utvrda ARKY- koja je postojala sve do turskih nadiranja. Na temeljima ove utvrde nastalo je selo JARUGE!(u sklopu je sikirevačke općine) Arky su služili isključivo kao utvrda koja je čuvala skelu za prelazak rijeke Save. Oko utvrde bio je i prokop koji je bio povezan sa Savom(ostaci prokopa su vidljivi i danas – oranica je tu podosta niža). Nakon provale Turaka utvrda stradava i više nikad nije obnovljena… Kada spominjem ove gradove treba imati na umu da su to bile samo utvrde za vojnu posadu a kmetska naselja su nastajala oko njih.
O imenu Sikirevaca ima nekoliko teorija za koje sam čuo:
1. Prilikom podizanja naselja ‘radile’ su ‘sikire’ po šumi kako bi se dobila plodna ravnica za oranicu(ova teorija ima i najviše poklonika tako da su sikirevački grb i zastava i skrojeni na tu temu)
2. Naselje Sikirevci nastali su na feudalnom imanju mađarskih grofova Sekeritzy (ova teorija baš i nema puno poklonika).
3. Selo Sikirevci nosilo je naziv Rastić-Sikirevci tj. naziv Rastić se izgubio u magli prošlih vremena a ostalo je samo ime Sikirevci.
Marko Pastuović – sikirevčanin i povjesničar
Tekst je nastao temeljeći se prvenstveno na usmenoj predaji te nekim izvorima.